Stol od trešnjevine

Marica Bodrožić

Beschreibung

Gradovi i uspomene, povijest i ljudi – sve je to sada pred njom, na stolu od trešnjevine. Za Arjetu Filipo fotografije rasprostrte po stolu njezine bake nisu samo u trenutku zarobljena sjećanja, one su i priče – o gradu pod opsadom, o Istri, o moru njezina djetinjstva i mladosti, o obiteljskoj tragediji i odlasku početkom devedesetih, koji je promijenio sve. Fotografije Pariza, gdje je studirala i u novom jeziku započela novi život, one na kojima je Arik, slikar u kojega se zaljubila protiv vlastite volje, i ostali koji će joj značiti: mudri pticoznanac Mischa Weisband, Hiromi, s kojom je krojila Pariz, i Nadežda, s kojom je podijelila ljubav i bol, prijatelji zauvijek. Sada, u Berlinu, taj stol od trešnjevine, to dragocjeno drvo koje je naplavila povijest, raskrižje je na kojem se sve priče susreću da bi ispisale Arjetu, da bi joj otkrile tko je. U Stolu od trešnjevine, romanu za koji joj je dodijeljena Nagrada Europske Unije za književnost, Marica Bodrožić snažno i uvjerljivo pripovijeda o mladoj ženi koja traži uporište u svijetu punom pukotina. Želi li doista živjeti u sadašnjosti, Arjeta Filipo morat će se uhvatiti ukoštac s dugo potiskivanom prošlosti i iskrivljenim zrcalima svojih sjećanja.

Verfügbar seit: 02.10.2017.

Zeitgenössische Romane

Weitere Bücher, die Sie mögen werden

Emet i druge priče

Ivana Šojat

Emet na hebrejskom znači “život” i tom je riječju oživljen Golem. Ispisana na njegovo čelo, ona ga oživljuje, a brisanjem samo jednoga slova, “E”, nastaje Met – “smrt”. Upravo u svijetu onostranoga, između horora i fantastičnoga, prebivaju junaci Emeta i drugih priča. Trajno ih obilježava zločin koji dokle god ostaje nerazriješen i nekažnjen, presudno utječe na sve oko sebe te se vraća poput zloduha i opsjeda ljude i stvari. Ivana Šojat u Emetu propituje tanku granicu na kojoj se miješaju pogansko i kršćansko, znanstveno i onostrano, crtu između života i smrti, dobra i zla, na kojoj se susreću anđeli i duhovi. Prožete atmosferom najboljih horora, ove priče zadiru do srži stvarnoga ja svakoga pojedinca.

Zum Buch

Rekonstrukcija

Viktorie Hanišová

“Rođena sam s devet godina, deset mjeseci i sedam dana. Tako to pamtim.” Ovim riječima svoju priču započinje devetnaestogodišnja Eliška. Tog sasvim običnog dana kad se vratila kući, na podu dnevne sobe zatekla je mrtve brata i majku. Njezina majka ubila je mlađeg brata, a potom i sebe, ne ostavivši oproštajno pismo. Skrb za nju preuzela je imućna, ali neobična i u svoj svijet zatvorena teta Leonie. No je li odrastanje u staroj, mračnoj vili bez potrebne pažnje i ljubavi dobro za dijete? Ostavši sasvim sama, prije nego što krene na studij arhitekture, Eliška započinje svoju opsesivnu potragu za odgovorima. Što se uistinu dogodilo? Zašto je majka to učinila? I zašto je nju ostavila na životu?Rekonstrukcija je psihološki roman o majci ubojici vlastitog djeteta, o tragediji od koje se ne može pobjeći, o mračnoj prošlosti i iracionalnosti ljudskih postupaka. U svom iznimnom djelu jedna od najzanimljivijih suvremenih čeških autorica Viktorie Hanišová precizno rastvara užas i nepojmljivu dubinu tame ljudske psihe.“Hanišová piše o Medejama sadašnjosti, promjenjivosti naših pogleda na prošlost, sjećanja, pa čak i na artefakte.” – Radio FM“Roman Rekonstrukcija čini točno ono što piše u njegovu naslovu: protagonistica istražuje sve moguće kontekste, traga za vezama i odnosima u njima... Traži pomoć u psihologiji i filozofiji, proučava paralele u povijesti, ispituje vlastite snove i internet, žonglira teorijama zavjere, propituje kriminologe, odnose i postupke oca, koji je potpuno odustao od života i potonuo u alkohol.” – MF DNES“Izravan jezik i spontano pripovijedanje Viktorie Hanišove podsjećaju nas da je moć u jednostavnosti.” – Lidové noviny“Viktorie Hanišová majstorski kreiraprirodni tijek razmišljanja, promišljanja, monologa i dijaloga. Njezino pripovijedanje stoga je gotovo neupadljivo, ali uvjerljivo prenosi osebujnost njezinih likova.” – Tvar“Autorica vješto barata najsitnijim i najintrigantnijim detaljima bolesne duše, a da se zapravo ne osvrće na njezino loše stanje, i na taj način uvlači čitatelja u srž problema neprimjetno ga odvodeći na neobično putovanje.” – Právo

Zum Buch

Čiope

Fernando Aramburu

Nakon nezaboravnog hit-romana Patria, Čiope ponajboljeg suvremenog španjolskog pisca još su jedan veliki roman našeg vremena. Toni, srednjoškolski profesor filozofije, u svojim pedesetima odlučuje da je vrijeme da ipak okonča svoj život. Smiren, pedantan i odlučan, odredio je i datum, točno za godinu dana, koju će provesti tako da svakodnevno ispisuje svoju priču. Društvo mu prave samo njegova kujica Pepa i zajedljivi prijatelj Hromi. S mnogo humora i racionalnosti, iskreno i bez zadrške progovara o prvim ljubavima, o braku, o njegovu raspadu i odnosu s bivšom ženom Amalijom, koju ne može vidjeti očima. Bez uvijanja zapisuje svoje pogreške; nemogućnost da uspostavi odnos s problematičnim sinom Nikitom, bratom s kojim već desetljećima nema gotovo nikakvu komunikaciju, dementnom majkom koja nikada nije doživjela ljubav. Kada se u jednoličnoj svakodnevici sasvim neočekivano pojavi žena sa psom, Toni se suočava s nedoživljenom nježnosti, koju odbija prihvatiti jer ni sam ne vjeruje da zaslužuje ljubav, a navikao je da ni pred kim ne smije pokazati svoju ranjivost. Čiope su intiman, maestralan roman, bespoštedan i samokritičan poput Moje borbe Karla Ovea Knausgårda, s velikom emotivnom pričom o malenom životu i usamljenosti poput Williamsova Stonera. Ponajbolji suvremeni španjolski autor Fernando Aramburu ispisuje osobnu, univerzalnu posvetu prijateljstvu, ljubavi i životu uz koju ćemo i plakati i smijati se naglas.

Zum Buch

Toranj kiselih jabuka

Ludwig Bauer

Toranj kiselih jabuka od svih se dosadašnjih Bauerovih knjiga razlikuje po tome što je pripovjedačevo ja autobiografsko. Do sada se Bauer redovito poigravao, ne samo ich formom već i miješanjem stvarnih činjenica iz svoga života s onima izmaštanima. U Tornju kiselih jabuka upoznajemo moćnog i snažnoga pripovjedača koji kroz vlastitu sudbinu i sudbinu svoje obitelji ispisuje upečatljivu sliku života u drugoj polovini dvadesetoga stoljeća. Glavni junak romana odrasta i sazrijeva u turbulentnim vremenima, u doba stalnih promjena, u kojima se i on mijenja od znatiželjnog i zaigranog dječaka preko nabusitog mladića, inteligentnog studenta i čovjeka u potrazi za srećom u inozemstvu do ozbiljnog supruga, prolazeći raznim gradovima: Vukovarom, Siskom, Makarskom, Zagrebom, Parizom, Bratislavom, Pragom...

Zum Buch

Kad je Nina znala

David Grossman

“Tuvia Bruk bio mi je djed. Vera je moja baka. Refael, Rafi, R, zna se, moj je otac, a Nina – Nina nije ovdje. Nine nema”, zapisat će u svoju bilježnicu Gili, pripovjedačica novog velikog romana Davida Grossmana, dobitnika nagrade Man Booker International i istaknutoga kandidata za Nobelovu nagradu za književnost. Nina je ta koje nema, ali kad s Arktičkog otoka dođe na proslavu devedesetog rođendana svoje majke Vere, uskovitlat će sjećanja i osjećaje, te pokrenuti priču koja od Čakovca u osvit Drugog svjetskog rata vodi do kibuca u Izraelu, a odatle ponovno nazad, do čvora boli i patnje, do mjesta gdje je sve počelo i gdje će se sve završiti – do Golog otoka. Kad je Nina znala knjiga je o tri snažne žene i njihovu putovanju do otoka na kojemu je Vera provela dvije i pol godine, odbivši da svojega mrtvog muža proglasi neprijateljem naroda. Rane koje se prenose generacijama i obiteljske tajne koje upravljaju životima, ljubav od koje klecaju koljena i ljudskost koja iskupljuje građa su nadahnjujuće životne priče Eve Panić Nahir, koju je dokumentarcem otkrio Danilo Kiš, a ovjekovječio ju je David Grossman veličanstvenim romanom Kad je Nina znala.

Zum Buch

Priče sa satnim mehanizmom

Faruk Šehić

Priče sa satnim mehanizmom Faruka Šehića knjiga je kroz koju se nepogrešivo pomalja zvuk naše epohe, ritam njezinih glasnijih i tiših udaraca. Sve što je u njoj, otkucava. Srca, eksplozivne naprave i satovi o kakvima možemo samo sanjati – sve to neprekidno mjeri vrijeme čovjeka i vrijeme zvijezda, vrijeme rata i vrijeme ne-mira, prošlo i buduće vrijeme, ono koje bježi i ono koje smo nepovratno potrošili. Život je sat, a između čekića lirike i nakovnja tvrde proze, pisac nam govori o promjeni. U Pričama sa satnim mehanizmom vrtoglavo se mijenjaju države i narodi, povijest i sjećanje, ali ponajprije pojedinac u kojemu se sve mijene susreću, shapeshifter. Običnom satu neuhvatljiva, brzina ovih raspada razotkriva krhkost svakog identiteta – pa i onog naše ljudske prirode. U Pričama sa satnim mehanizmom jedan od ponajboljih suvremenih pisaca s ovih prostora kreće tragom te promjene, kraja iz kojega se rađaju neki novi, nimalo trajniji i čvršći, bolji ili lošiji svjetovi.

Zum Buch