Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Kafic na kraju svijeta -...

  John P. Strelecky, Sasha Zigic

  • 0
  • 0
  • 0

  Ova je inspirativna knjiga nesto poput Galeba Jonathana Livingstona za novi milenij. Sjedeci u kaficu u nekoj teskoj zabiti John se odjednom suocio s pitanjima o smislu zivota. Taj je trenutak za njega bio prekretnica. Kao menadzer u reklamnoj bransi stalno je u zurbi. Zapravo je htio samo natociti gorivo i kratko predahnuti, ali je na jelovniku pored dnevnog menija ugledao tri pitanja: Zbog cega si ovdje? Bojis li se smrti? Vodis li ispunjen zivot? To mu se ucinilo neobicnim i pobudilo je njegovu znatizelju. Stoga je odlucio istraziti tu enigmu zajedno s kuharom, konobaricom  i jednim gostom kafica. Pitanja o smislu zivota u mislima ga odvode daleko od zgrade s uredima uprave, medju kojima je i njegov, na obale Havaja. Pritom se promijenio ne samo njegov odnos prema zivotu, nego i prema drugim ljudima, a saznao je i koliko se toga moze nauciti od mudre morske kornjace. To je putovanje tako najzad preraslo u put k samome sebi. Radi se o knjizi koja je vrlo zivotna, a ujedno humoristicna i dirljiva. Prevedena je na 42 jezika i odusevila je vise od 6 milijuna citatelja. Svakako ce i vas potaknuti na razmisljanje o sustinskim pitanjima i dati vam brojne poticaje za pozitivne promjene u zivotu.

  Zum Buch

• 

  Put samoovisnosti

  Jorge Bucay

  • 1
  • 1
  • 0

  Samoovisnost, ljubav, bol i sreća četiri su puta koja, kako piše Jorge Bucay, vode do potpunog ostvarenja svakoga ljudskog bića - četiri staze koje svatko od nas mora proći sam, vlastitim ritmom. Put samoovisnosti, kojemu je posvećena nova knjiga slavnoga argentinskog psihoterapeuta, prvi je zadani cilj, polazište bez kojega nema samoostvarenja. Bez obzira na to kako ga nazivali i pod kojim ga imenom nalazili - osobna formula uspjeha, održavanje mentalnog zdravlja, preuzimanje brige o samome sebi - put samoovisnosti naš je najveći, možda i jedini pravi izazov, a kao i toliko puta do sada, mudrost Jorgea Bucaya pomoći će nam da ga prihvatimo i proputujemo. Biti neovisan znači uspjeti ne ovisiti ni o kome. To bi bilo savršeno kad ne bi počivalo na laži: nitko nije neovisan. Neovisnost je nedostižan cilj, utopija i privid kojima težimo, što nije loše, ali ipak mu treba pristupiti kao nečemu nemogućem, kako ne bismo bili trajno frustrirani. Zašto je neovisnost nemoguća? Da bi čovjek bio neovisan, najprije mora biti samodostatan, a to nikad nije tako. Nitko se ne može trajno lišiti drugih ljudi. Nužno trebamo druge, na mnogo različitih načina. Ako je, dakle, neovisnost nemoguća, suovisnost nastrana, međuovisnost nije pravo rješenje, a ovisnost je nepoželjna, što nam onda preostaje? Preostaje nam izmisliti novu riječ: samoovisnost.

  Zum Buch

• 

  Glad

  Jamal Ouariachi

  • 0
  • 0
  • 0

  ʺDan počinje brojenjem mrtvih.ʺ Kad 1984. čuje tu rečenicu, Alexander od uspješnog financijaša postaje humanitarac i odlazi u Etiopiju. S vremenom dobiva nadimak ʺnizozemski Bob Geldofʺ, a smišlja i inovativan način pomoći gladnima: posvaja i obrazuje tridesetak mladih Etiopljana i potom ih vraća u njihovu zemlju. Na jednom od putovanja repatrijacije prati ga i mlada psihologinja Aurélie, no njihovu ljubavnu vezu brutalno prekinu optužbe za pedofiliju koje iznosi jedan od Alexanderovih posvojenih sinova. Nakon deset godina i odslužene zatvorske kazne Alexander u javnosti iznosi poprilično kontroverzne stavove, a o svojem životu odluči napisati knjigu i očekuje da mu u tome pomogne upravo Aurélie.Nizozemski pisac Jamal Ouariachi svojim je intrigantnim romanom Glad 2017. zavrijedio Europsku nagradu za književnost. Nema sumnje, zasluženo jer ovo je djelo provokativno i angažirano, dirljivo i kritično, ali – prije svega – sjajno napisano.

  Zum Buch

• 

  Svjetovima daleko

  Julia Franck

  • 0
  • 0
  • 0

  Svijet i grad, djevojka i mladić – sve je u ono doba imalo dvije strane, sljubljene, ali svjetovima daleko jedna od druge.
   
  Julia se rodila u Istočnom Berlinu. Osam joj je godina kad majka nju i njezine sestre odvodi na Zapad, najprije u prihvatni centar u Marienfeldeu, a zatim na selo, u pokrajinu Schleswig-Holstein. Ondje ne postoji samoća, ali sve je usamljenost. Žive od socijalne pomoći, a osim hirovite majke gotovo da nemaju nikoga. Baku koja je radila za Stasi, na Istoku. Djeda od kojega će bježati, na Zapadu. Od ostale imovine svaka sestra ima drugog odsutnog oca, a Julia još i Johannu, blizanku, još jedan svijet koji se ubrzano udaljava.
   
  Svjetovima daleko, autobiografski roman jedne od najznačajnijih suvremenih njemačkih autorica Julije Franck, suptilno, ali bez milosti progovara o onom najintimnijem: surovosti i ljepoti odrastanja. Kad u trinaestoj godini odluči napustiti dom i otići u Zapadni Berlin, njegova junakinja morat će prijeći više od jedne strogo čuvane granice. Na putu će pronaći i ponovno izgubiti oca, školovati se i raditi, stanovati i dijeliti divlji život s pripadnicima berlinske umjetničke scene prije pada Zida. A onda, na jednoj od granica, upoznat će Stephana. I ljubav. Priča o ljubavnicima iz dva naizgled beskrajno udaljena svijeta u prelijepom romanu Julije Franck ne uokviruje samo umjetnički izazovan prikaz jednog vremena, jednoga društva i jedne obitelji uhvaćene u njima. Ona sama potresna je, bespoštedna potraga za onom silom koja razbijene svjetove iznova može pretvoriti u jedan.

  Zum Buch

• 

  Ivana pred morem

  Veronika Simoniti

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad Adrijan Vuga sretne Ivanu Fortunat pod kolonadom mariborskog samostana, u njoj vidi samostalnost, dobrohotnost i tvrdoglavost koje druge djevojke nemaju. Pokušava joj pisati, no njezini su odgovori šturi, a posebno se trudi naglasiti: Ivana ništa ne moli. Unatoč učiteljskoj službi u različitim dijelovima predratne Slovenije, Ivana i Adrijan vjenčaju se i dobiju kćerkicu Pinu. No kako je on uvijek bio crven, završi u progonstvu u Srbiji, a Ivana i Pina moraju potražiti utočište kod rođaka. Nakon što obližnji ugljenokop osvoje partizani, u selo dolazi naočiti borac Vitalij, pred kojim nitko ne ostaje ravnodušan. Kad nakon mnogo godina Ivanina unuka naiđe na fotografiju trudne bake s kćerkicom, shvati da neke odgovore može dati samo Vitalijeva žena, ali konačno oslobođenje predstavlja samo vatra…Ivana pred morem slovenske spisateljice Veronike Simoniti sjajan je roman o malim ljudima u vremenima velikih nevolja. Ispripovijedana u majstorskoj maniri, ova obiteljska saga dira u srce i njezini junaci postaju nam poput izgubljenih rođaka iz vremena koja nam se danas čine dalekima, ali i – što nam ne služi na čast – zaboravljenima.

  Zum Buch

• 

  Zemlja bez sutona

  Marija Andrijašević

  • 0
  • 0
  • 0

  Biologinja, preciznije skupljačica sjemenki s ugroženih područja Glorija Suton dolazi u posjet ocu u Split između dvaju terena. Taj će posjet neminovno biti i povratak u očev rodni kraj Vrj, zaselak Sutoni, negdje u Dalmatinskoj zagori, blizu Cetine. Tamo sreće Jadrana, prijatelja iz djetinjstva, njegovu kćer Altu, pokoju invazivnu vrstu, ali i zadatak presađivanja stabla. Svi Glorijini pokušaji da makar na trenutak živi u sadašnjosti bit će preplavljeni bršljanima sjećanja i njezinim korjenitim vezama s prošlim životom. A taj nam život s ovih stranica šiba doživljaje i osjećaje guste i miomirisne kao što je i dalmatinska vegetacija: zavodljive, bodljikave, ljepljive, i u konačnici, pod vrelinom sunca, samonikle.Samo opasno je spasonosno, pa zato nema mjesta potencijalno ljekovitijeg da se Glorija, žena čija majka postoji samo u obiteljskim mitovima, konačno suoči i pomiri s ocem, Žarkom, da barem u sebi kaže očevoj sjeni sve ono što je ostalo neizrečeno, a što vodi razumijevanju i oprostu. Jer Žarko nije bio lagan čovjek. Ni život Glorije, koja se od Sutona, preko splitske Siromašne, vinula do znanstvene zvijezde. A svega toga ne bi bilo bez oca Žarka. I sjemenke ljubavi koju je davno u njoj zasadio Dida. Trebalo je za tu spoznaju otkopati i mir, i pokoji dobro zatvoren grob. Zemlja bez sutona, prvi roman Marije Andrijašević, svojedobno nagrađene Goranom za mlade pjesnike, kao da je od mirisne smole mediteranskog drveta kojom se rana na obiteljskom deblu Sutonovih liječi, a za čitatelja lijepi. – Kruno Lokotar

  Zum Buch